Svjetla tankera u tršćanskom zaljevu značila su da je kraj prekrasnom putovanju koje je iz istog grada započelo prošli četvrtak.Iako pomalo naporno ( toliko toga je trebalo vidjeti), ovo putovanje ću pamtiti po hladnoći, toliko neprirodnom za ovo vrijeme godine i velikoj gužvi u vlaku pri povratku.Kada sam prije desetak dana najavila Firencu nisam niti sanjala da bi bilo toliko lajkova na tu temu. Očito drage moje, putovanja nam nedostaju. Ja spadam u sretnice jer me moja kćerka svake godine počasti jednim. Njezina organizacija bolja je od bilo koje agencijske, a mašte ne nedostaje. Ove godine put je vodio u Firencu koju smo obje već jednom posjetile, ali ljepote nikad dosta! Vjerujte, jela kojes mo nekad jeli, ljude koje smo nekad voljeli i mjesta koja smo nekad posjetili sa godinam poprimaju drugačije okuse, boje i dojmove. Za mene se puno toga promijenilo, no dojmovi kao da su ostali isti.Panoramski pogled sa vidikovca Piazzale Michelangelo bio je isti kao i za prošlog putovanja. Veličanstven.
Duomo je i ovog puta izgledao kao nacrtan. Kako je toga dana bio vjerski blagdan Tjelovo, okupljena masa ljudi u procesiji te bubnjanje bubnjevima i mahanje zastavama nije moglo ostaviti nikog ravnodušnim.Muzika koja se čula skoro iz svakog lokala kao da je mamila da isprobamo jedan od toskanskih specijaliteta kao što su pappa ol pomodoro ili ribollito. Ovo posljednje je bio moj izbor. Gusta juha od raznog povrća u zemljanoj posudici.Za prste polizati.Uz obaveznu čašu Chantia.
Iako nisam ljubiteljica sendviča, trgovina ” Pegni” pokazala se pravim mjestom za maštovite dvije kriške kruha.Treba samo prstom pokazati koji pršut/ a ima ih bezbroj/ ili sir želite a zatim se duboko zamisliti koje dodatke u vidu raznih kremastih namaza želite u svom maštovitom sendviču.Ja sam se odlučila za kremu od rikule.
No da ne ostane samo na okusima, ljepota Firence vidljiva je na svakom uglu.Ipak Piazza della Signora za mene je početak stvaranja dojmova o gradu koji gotovo na svakom uglu ima koji spomenik ili dostatan razlog da uživamo u umjetnosti. Replika Michelangelovog Davida plijeni svojim izgledom. Slikanje podno Davida neizostavna je kod svakog posjetitelja Piazze della Signora.Obližnja otvorena galerija Loggia dei Lanzi sa zaobljenim lukovima i kipom Perseom koji drži meduzinu glavu, navečer je mjesto za slušatelje malih noćnih koncerata.Ovaj put sam uživala u zvucima gitare mladog poljaka Piotra.
Rijeka Arno svojom bojom previše ne obećava, no zato uređena obala uz slavni most PonteVeccho ovog puta bilo je mjesto jednog vjenčanja. Okrugli stolovi za velikim bijelim aranžmanima i svijećama uz koje su sjedili ušminkani gosti bili su posebno zanimljivi onima koji su imali fotografske aparate.Mlada u prelijepoj bijeloj vjenčanici izgledala je kao da je dolepršala iz nekog drugog svijeta….A tek muzika… Koje romantike…mama mia
Iako brojne zlatarnice plijene svojim sjajem, mene je ipak više dojmio sjaj lokota koje turisti ostavljaju na ogradi, kao zavjet svojoj ljubavi…Nekoliko crvenih malo je razbilo tu zlatnu monotoniju.
Da ne izmišljam i ne lažem o svemu viđenom , svjedoči posjeta Bartollucci trgovini drvenim igračkama. U dobrom “društvu” Pinokija sjetila sam se svoga djetinjstva. I vjerujte ,bilo je predivno na trenutak biti djevojčica….
